Sudska izmjena izjave o osnivanju: uslovi prema § 33 PSG

Nakon nastanka privatne fondacije osnivač može izmijeniti izjavu o osnivanju samo ako je zadržao to pravo. Obim prava, zajedničko ostvarivanje i moguća ograničenja proizlaze iz zakona i konkretnih akata. Ako postoji više osnivača, treba dodatno utvrditi mogu li djelovati samo zajedno i jesu li svi još sposobni učestvovati.

Ako izmjena osnivača nije moguća zato što je osnivač prestao postojati, više osnivača se ne može složiti ili pravo izmjene nije zadržano, uprava može postupiti prema § 33 st. 2 PSG. Ta ovlast nije ravnopravna zamjena za pravo osnivača. Ona je supsidijarna i služi samo prilagođavanju promijenjenim okolnostima uz očuvanje svrhe fondacije.

Naš pregled prava osnivača, izmjene i opoziva objašnjava zadržana prava. Kod izmjene koju donosi uprava fokus je drugačiji. Nije riječ o slobodnom oblikovanju, nego o nužnom nastavku prvobitne volje osnivača.

Prema praksi austrijskog Vrhovnog suda nije dovoljno da su se svijet, poresko pravo ili porodične prilike općenito promijenili. Promjena mora konkretno uticati na fondaciju tako da se volja osnivača prema prvobitnoj izjavi više ne može razumno ostvariti ili da se može pretpostaviti da bi osnivač u novim okolnostima izabrao drugačiju odredbu.

Relevantna mogu biti trajno nefunkcionalna pravila za popunjavanje organa, objektivno neizvodiv postupak ili strukturne promjene koje prema postojećem tekstu ozbiljno sprečavaju ostvarivanje svrhe. Da li to stvarno opravdava izmjenu zavisi od izjave, razvoja nakon osnivanja i uske veze između problema i predloženog rješenja.

Sama želja za optimizacijom, promjena ličnih sklonosti, lakše upravljanje ili pokušaj da se spor o tumačenju riješi prepisivanjem akta u pravilu nisu dovoljni. Vrhovni sud je izričito naveo da sama potreba za tumačenjem odredbe o krajnjem korisniku ne potpada pod supsidijarno pravo uprave na izmjenu.

Prvobitna arhitektura izjave o osnivanju zato ostaje glavni kriterij. Svrha, prepoznatljivi prioriteti, struktura organa i sistem korisnika moraju se rekonstruisati iz svih dostupnih verzija i dokumenata iz osnivanja.

Uprava fondacije ne provodi vlastite želje o uređenju. Ona mora nastaviti volju osnivača koja se može prepoznati u izjavi. Izmjena se zato ne smije koristiti za novo pregovaranje o grupama korisnika, namjeni imovine ili raspodjeli ovlasti između organa prema trenutnoj većini ako prvobitni koncept za to ne daje osnov.

Predložena izmjena treba što uže odgovoriti na dokazani funkcionalni problem. Ako postoji više mogućih rješenja, uprava mora objasniti zašto izabrani tekst najbolje služi svrsi i manje zadire u postojeći poredak od drugih mogućnosti.

Poseban oprez potreban je kada bi izmjena upravi mogla dati veći uticaj, duži mandat, dodatnu naknadu ili slabiju kontrolu. Spis tada mora sadržavati naročito jasno objektivno obrazloženje i provjerljivo razdvajanje interesa fondacije od mogućih ličnih interesa članova uprave.

Dužnosti i rizici odgovornosti detaljnije su objašnjeni u oblasti uprave fondacije i odgovornosti. I dobronamjerna odluka o izmjeni može biti povreda dužnosti ako ovlast, činjenice ili vezanost svrhom nisu pažljivo provjereni.

Prije podnošenja zahtjeva uprava treba objediniti ovlast, važeće akte, promijenjene okolnosti i precizan prijedlog teksta u jedan zatvoren spis. Potrebne su relevantne verzije osnivačkog i dodatnog akta, odluke, dokazi o stvarnom razvoju te pregled stare i nove odredbe.

Registarski sud provjerava jesu li ispunjeni zakonski uslovi. Odobrenje prema § 33 st. 2 PSG je obavezno. Interna odluka ili notarski pripremljen tekst ne mogu ga zamijeniti. Zahtjev mora pokazati zašto put osnivača nije dostupan, koje su se okolnosti promijenile i kako novi tekst čuva svrhu.

Prema § 33 st. 3 PSG uprava prijavljuje izmjenu osnivačkog akta uz javno ovjerenu kopiju odluke o izmjeni i prijavljuje činjenicu da je dodatni akt izmijenjen. Izmjena stupa na snagu tek upisom u privredni registar. Do tada je mjerodavna prethodna verzija.

Zakon za ovaj postupak ne propisuje jedan opći rok obrade. Nepotpuni dokumenti, nejasne činjenice ili preširok nacrt mogu dovesti do naloga za dopunu i novih podnesaka. Rano obrazloženje povezano s tačnim odredbama smanjuje nepotrebna ponavljanja.

Potpun spis treba sadržavati sve relevantne verzije akata fondacije, stanje registra, dokumente o postojanju ili prestanku prava osnivača, hronologiju promijenjenih okolnosti, odluku uprave, uporedni prikaz teksta i pravno obrazloženje. Ekonomske ili organizacijske promjene treba dokazati odgovarajućim ugovorima, odlukama ili evidencijama.

Česta greška je neposredan skok od trenutnog problema do željenog teksta. Tada nedostaju dokaz supsidijarne ovlasti uprave i veza s prvobitnom voljom osnivača. Rizične su i skupne izmjene u kojima se uz jednu nužnu prilagodbu mijenjaju dodatne odredbe samo zato što se čine praktičnijim.

Poslovna nesposobnost osnivača prema sudskoj praksi nije automatski jednaka njegovom prestanku. Ni neslaganje više osnivača ne daje upravi slobodne ruke. U svakoj varijanti treba dokazati promijenjene okolnosti, očuvanje svrhe i nacrt koji ne daje prednost samo jednoj strani sukoba.

Članak o pravilnom zadržavanju prava osnivača pokazuje kako se pitanja izmjene mogu pripremiti već pri osnivanju. Kada taj prostor više ne postoji, kvalitet dokaza odlučuje o sudskom putu prilagođavanja.