Odricanje korisnika privatne fondacije: prijem i dejstvo na nasljednika

§ 5 PSG-a opisuje ko je korisnik privatne fondacije. Imenovanje ili evidentiranje kao korisnika ipak ne odgovara na pitanje postoji li već određeno potraživanje za isplatu. Jednako tako, odricanje od jednog davanja ne znači automatski da osoba napušta cijeli položaj korisnika.

Zato treba zajedno čitati osnivački akt i tekst izjave. Ako se tekstom odriče davanje za određenu godinu ili odluku, to u početku upućuje na ograničen obim. Ako položaj korisnika treba prestati i za budućnost, ta namjera mora biti jasno izražena i usklađena s ostalim ispravama.

Fondacija izjavu ne treba samo odložiti u spis. Treba je uporediti s važećim osnivačkim aktom, dopunskim aktom, utvrđivanjem korisnika i ranijim odlukama. Tek tada se može procijeniti treba li promijeniti listu korisnika, donijeti novo utvrđenje ili je pogođena samo odluka o isplati.

Izjava o odricanju treba biti data u pisanom obliku, s datumom i potpisom. Treba je uputiti privatnoj fondaciji ili organu koji je određen osnivačkim aktom. Poruka poslana samo pojedinačnoj osobi može kasnije otvoriti pitanje da li je uopće stigla fondaciji.

U izjavi treba jasno navesti osobu, fondaciju, relevantni položaj i obim odricanja. Kod pojedinačnog davanja treba navesti iznos, odluku, period i moguće uslove. Ako osoba treba napustiti krug korisnika, mora biti jasno da li prestaje samo sadašnja isplata ili i položaj korisnika za budućnost.

Prijem treba dokumentovati datumom i načinom dostave. Fondacija treba izjavu i priloge uvrstiti uz važeću verziju akta i interno zabilježiti kada je primljena. Usmena izjava ili usputna poruka u praksi može stvoriti nepotrebne probleme tumačenja.

Odricanje samo po sebi ne stvara nov položaj korisnika. Da li druga osoba stupa na mjesto korisnika prvenstveno zavisi od toga sadrži li osnivački akt ili važeći dopunski akt pravilo o zamjeni ili nasljeđivanju. Porodična bliskost, ranije očekivanje ili želja korisnika koji odlazi ne zamjenjuju takav osnov.

Klauzula o nasljeđivanju može navesti konkretnu osobu, redoslijed, grupu ili odluku nadležnog organa. Zavisno od teksta, treba utvrditi i jesu li nastupili uslovi za nasljeđivanje i ko smije donijeti takvu odluku. Klauzulu treba pročitati u važećoj verziji prije nego što se pretpostavi rezultat.

Ako nema jasnog pravila, treba razlikovati više mogućnosti: položaj može ostati prazan; akt može predvidjeti novo određivanje od strane organa; ili može biti potrebna formalna sudska ili druga mjera. § 5 PSG-a sam ne određuje ko automatski zauzima mjesto druge osobe nakon odricanja.

Korisnik može željeti da se odrekne konkretnog davanja, a da ne napusti svoj položaj za sve buduće situacije. To može biti jednokratna isplata, određeni prenos imovine ili jedna odluka. Izjava tada treba izričito biti ograničena na taj događaj.

Suprotno tome, osoba može željeti napustiti krug korisnika, ali koristiti formulaciju koja spominje samo sadašnju isplatu. Fondacija to ne treba automatski shvatiti kao potpuno napuštanje. Izjavu treba tumačiti zajedno s osnivačkim aktom i vidljivom svrhom izjave.

Važno je i vrijeme izjave. Izjava prije važeće odluke može se drugačije procijeniti od odricanja od već određenog potraživanja. Kod ponavljanih davanja treba jasno navesti periode, uslove i postupanje kod kasnijih izmjena.

Na pitanje može li se izjava opozvati ili izmijeniti ne može se odgovoriti uopšteno. Važni mogu biti tekst, prijem, prihvatanje ili provedba, odluka koja je na njoj zasnovana i vrsta prava kojeg se osoba odrekla. Ko želi zadržati mogućnost opoziva treba to izričito navesti i vremenski ograničiti.

Izjavu također ne treba tumačiti kao odricanje od svakog prava na informacije ili uvid. § 30 PSG-a uređuje posebna pitanja informacija i uvida. Da li i u kojem obimu ta prava postoje treba provjeriti odvojeno od pitanja odricanja od davanja ili statusa korisnika.

Originalni tekst, propratno pismo, prilozi, potvrda prijema i odgovor fondacije treba sačuvati radi kasnijeg tumačenja. Naknadni sažetak ne zamjenjuje izvornu izjavu. Ako su izjave proturječne, otvorene tačke treba razjasniti prije donošenja nove odluke.

Pouzdana provjera treba obuhvatiti najmanje sljedeće isprave:

• važeći osnivački akt i eventualni dopunski akt
• važeće izmjene s datumom i dokazom njihovog dejstva
• utvrđivanje korisnika, klauzulu nasljeđivanja i ranije relevantne odluke
• original izjave o odricanju s propratnim pismom i prilozima
• dokaz o dostavi, prijemu i odgovoru fondacije
• isprave o konkretnom davanju, isplati ili protivčinidbi

Od tih isprava treba napraviti kratku hronologiju. Ona pokazuje koje su isprave važile u kojem trenutku, kada je izjava primljena, je li odluka već postojala i je li nasljednik zaista utvrđen. Nakon toga se mogu pripremiti dalja komunikacija ili odluka na pouzdanoj osnovi.