Porodična fondacija s manjinskim udjelom: status potrošača pri imenovanju arbitra

§ 1 KSchG polazi od pitanja pripada li konkretni pravni posao djelatnosti kojom stranka obavlja svoje poslovanje. Sama pravna forma privatne fondacije ne daje odgovor. Pojam potrošača iz KSchG primjenjuje se i kada arbitražna stranka ima prebivalište ili sjedište u inostranstvu. Kod stranog pravnog subjekta OGH je razmatrao i analogiju sa § 2 UGB, koji određene subjekte smatra poduzetnicima prema pravnoj formi. Lihtenštajnsku porodičnu fondaciju uporedio je s austrijskom privatnom fondacijom, koja se sama po sebi ne smatra poduzetnikom po pravnoj formi. Zato je status fondacije zavisio od njene stvarne djelatnosti prema § 1 st. 1 UGB.

OGH je razmotrio ekonomsku ulogu fondacije i njen položaj u društvu. Zaključak se odnosi na konkretni udio i konkretni arbitražni postupak. Iz odluke se ne može zaključiti da svaka privatna fondacija ima status potrošača u svim ugovorima.

Za procjenu djeluje li član društva kao poduzetnik, OGH odlučujućim smatra relevantan uticaj na poslovodstvo. Sporazum o istupanju članice društva od 8. aprila 2025, dostavljen u postupku, pokazao je da je fondacija bila samo manjinski član bez ovlaštenja za poslovodstvo. OGH je taj udio smatrao ulaganjem kapitala.

Odluka ne propisuje procenat udjela koji fondaciju automatski čini poduzetnikom. Za početnu provjeru treba prikupiti ugovor o društvu i njegove izmjene, ovlaštenja za poslovodstvo i zastupanje, pravo glasa i saglasnosti te povezane odluke. Ti dokumenti pomažu utvrditi može li fondacija stvarno uticati na vođenje društva.

Prema § 615 ZPO, OGH je u pravilu nadležan za imenovanje arbitra prema § 587 st. 3. Prema § 617 st. 8, OGH nije nadležan u prvom stepenu kada je potrošač stranka arbitražnog postupka. To važi bez obzira na to jesu li ostale strane potrošači ili poduzetnici.

Nadležan je Landesgericht koji obavlja sudsku vlast u građanskim stvarima i koji je naveden u arbitražnom sporazumu ili čija je nadležnost ugovorena prema § 104 JN. Ako takva oznaka ili sporazum ne postoje, nadležan je Landesgericht na čijem se području nalazi sjedište arbitraže. Ako sjedište još nije određeno, nadležan je Trgovački sud u Beču. Ako je pravni spor na kojem se zasniva arbitražni pravorijek trgovačka stvar u smislu § 51 JN, Landesgericht odlučuje u okviru trgovačke nadležnosti; u Beču je za to nadležan Trgovački sud u Beču. U ovom predmetu OGH je zahtjev ustupio tom sudu.

Odluka određuje koji sud treba razmotriti zahtjev za imenovanje arbitra. OGH nije sam imenovao arbitra, nego je predmet ustupio Trgovačkom sudu u Beču.

Odlukom nisu riješeni zahtjevi iz prava društava koji se mogu razmatrati u arbitražnom postupku. Status druge fondacije s drugim udjelom i ovlaštenjima za poslovodstvo procjenjuje se prema okolnostima tog slučaja.