Krajnji korisnik odbija imovinu fondacije: zamjenska odredba i pripadanje Republici Austriji

Prema § 36 st. 1 PSG, upravni odbor fondacije mora pozvati povjerioce da prijave svoja potraživanja u vezi sa prestankom fondacije. § 36 st. 2 primjenjuje pravila zaštite povjerilaca iz § 213 AktG i predviđa prenos preostale imovine na krajnjeg korisnika. Prenos je zato dio urednog postupka likvidacije.

§ 36 st. 3 PSG uređuje slučaj u kojem krajnji korisnik ne postoji ili ne želi da preuzme preostalu imovinu. Imovina pripada Republici Austriji kada osnivački akt fondacije ne sadrži drugo primjenjivo rješenje. Ove pretpostavke treba provjeriti zajedno.

Odredba određuje kome preostala imovina pripada u zakonskom krajnjem slučaju. Ona sama ne rješava svako pitanje o obimu odbijanja, položaju više krajnjih korisnika ili praktičnom prenosu pojedinačne imovine. Ta pitanja zavise od osnivačkog akta, izjave i dokumentacije likvidacije.

Drugo primjenjivo rješenje može se nalaziti u osnivačkom aktu, važećem dopunskom aktu ili izmjeni koja je povezana s aktom. § 9 st. 2 tač. 12 PSG navodi određivanje krajnjeg korisnika kao mogući sadržaj osnivačkog akta. Zato treba pročitati cijelu dokumentaciju, a ne izdvojeno ime ili jednu rečenicu.

Provjera treba obuhvatiti zamjensku osobu, redoslijed nasljeđivanja, određenu grupu, drugog primaoca ili odredbu za slučaj odbijanja krajnjeg korisnika. Odredba mora biti prepoznatljiva u važećoj verziji i odgovarati konkretnoj situaciji prestanka fondacije. Porodično očekivanje ili neformalni dogovor ne mogu zamijeniti takvu osnovu.

Upućivanje na drugo rješenje u § 36 st. 3 PSG zahtijeva tumačenje konkretnog slučaja. Odredba o smrti korisnika, odricanju od tekuće isplate ili drugoj situaciji ne može se bez provjere tretirati kao odredba o preostaloj imovini. Posljedica mora odgovarati predmetu i pravnom dejstvu odredbe.

Osnivački akt, dopunski akt i važeće izmjene treba složiti hronološki. Naš tekst o osnivačkom i dopunskom aktu fondacije objašnjava razliku između ovih dokumenata. Za konkretan slučaj odlučujuća je važeća verzija.

Zakonski tekst govori o preostaloj imovini. Ipak, pojedinačna izjava može zahtijevati tumačenje ako spominje jednu stvar, dio ili jedan prenos. Prije primjene zakonskog krajnjeg rješenja mora biti jasno da li osoba odbija svu preostalu imovinu ili samo određeni dio.

Pisana, datirana i potpisana izjava olakšava dokazivanje. U njoj treba označiti privatnu fondaciju, krajnjeg korisnika, situaciju prestanka i obim odbijanja. Spis treba pokazati kada je fondacija izjavu primila, da li je izjava uslovna i na koje odredbe akta se odnosi.

Ako postoji više krajnjih korisnika, § 36 st. 5 PSG predviđa jednake dijelove ako osnivački akt ne propisuje drugačije. Ta odredba sama ne daje opšti odgovor na odbijanje jedne osobe. Akt može sadržati zamjenu, priraštaj ili drugo odredište. Ako takve odredbe nema, dejstvo zakonskog pravila treba procijeniti u vezi sa činjenicama konkretnog slučaja.

Prema § 36 st. 1 PSG, upravni odbor fondacije mora bez odlaganja objaviti poziv u „Amtsblatt zur Wiener Zeitung“ i pozvati povjerioce da prijave potraživanja. Potraživanja se moraju prijaviti najkasnije u roku od jednog mjeseca nakon objave poziva. Iz evidencije fondacije treba obuhvatiti i poznate obaveze, tekuće ugovore i postupke koji još traju.

§ 36 st. 2 PSG primjenjuje pravila zaštite povjerilaca iz § 213 AktG. Odbijanje krajnjeg korisnika zato ne dopušta raniji prenos i ne uklanja obaveze privatne fondacije. Preostala imovina nakon mjera zaštite povjerilaca predstavlja osnovu za narednu odluku o odredištu.

Spis treba odvojeno prikazati objavu poziva, prijavljena potraživanja, sporne pozicije, mjere obezbjeđenja i namirene obaveze. Popis imovine treba jasno pokazati šta je još otvoreno i koja imovina je raspoloživa za kasniji prenos ili zakonsku posljedicu.

Provjera treba obuhvatiti važeći osnivački akt, svaki relevantni dopunski akt, važeće izmjene, izvod iz registra i dokaz o razlogu prestanka. Original izjave o odbijanju, dokaz o prijemu i korespondencija o reakciji fondacije pripadaju istom spisu.

Finansijski dio treba sadržati aktuelni popis imovine sa vlasništvom, teretima, potraživanjima, obavezama i tekućim ugovorima. Nekretnine, udjeli i druga imovina mogu zahtijevati posebne dokaze o prenosivosti i izvršenju. Odbijanje ne zamjenjuje procjenu niti provjeru postojećih tereta.

Kod više krajnjih korisnika, dijelove, zamjenske osobe i uslove treba prikazati u posebnoj tabeli odluke. Tako se vidi koje rješenje dolazi iz § 36 PSG, a koja posljedica iz osnivačkog akta ili činjenica konkretnog slučaja.

Na kraju spisa treba sažeto objasniti rezultat. Izjava, odredba akta, zaštita povjerilaca i preostalo stanje imovine treba da budu povezani redoslijedom koji se može provjeriti.

Ako krajnji korisnik ne želi da preuzme preostalu imovinu, a osnivački akt ne sadrži drugo primjenjivo rješenje, § 36 st. 3 PSG predviđa da imovina pripada Republici Austriji. Ista zakonska posljedica važi kada krajnji korisnik ne postoji i kada nema drugačije odredbe.

Ovaj rezultat treba razlikovati od slobodnog izbora novog primaoca. Zakonsko rješenje nastaje tek kada su ispunjene pretpostavke iz § 36 st. 3 PSG. Upravni odbor fondacije zato ne može samom odlukom stvoriti zamjenskog primaoca ako za to nema osnove u osnivačkom aktu.

Spis likvidacije treba označiti provjerene odredbe akta, tačan sadržaj izjave, imovinu preostalu nakon zaštite povjerilaca i pravnu posljedicu izvedenu iz tih činjenica. Pojedinačne korake izvršenja i potrebne dokaze treba zatim povezati sa svakom imovinom.